Bunari kao izvor vode za podmirenje osnovnih, svakodnevnih potreba i dalje su hrvatska stvarnost. Točnije, više od šest posto kućanstava u Republici Hrvatskoj koristi bunare za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Većinom je riječ o ruralnim područjima i nerijetko osobama koje žive u lošem imovinskom stanju.

Česte poplave te brojne druge pojave uzrokuju onečišćenje bunara pa ljudi koji se oslanjaju na bunare, ostaju bez pitke vode, a što im uvelike otežava život. „Teško je tako živjeti. Ja nemam ni snage ni sredstava da taj bunar očistim i onda moram odlaziti po pitku vodu kilometrima dalje“, kaže Sanja Paripović koja sa suprugom živi na glinskom području.

Njoj, ali i brojnim drugim mještanima s tog područja posljednjih su dana djelatnici Hrvatskog Crvenog križa čistili bunare. Asanaciju bunara Hrvatski Crveni križ provodi već 20 godina diljem Hrvatske, a u tom razdoblju očišćeno je više od 20 tisuća bunara.

„U posljednja dva desetljeća omogućili smo pristup pitkoj vodi za više od 50 tisuća ljudi, ali potreba i dalje postoji. Imamo educirane mobilne timove koji su kvalitetno opremljeni i provode postupak čišćenja bunara po standardima Međunarodne Federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca“, pojašnjava Ivan Usmiani, koordinator programa Asanacija bunara.

Kada izađe na teren, ekipa Crvenoga križa napravi stručan pregled terena te ga potom očisti i dezinficira. Nakon toga savjetuju vlasnike bunara kako da dalje bunar održavaju čistim. A čišćenje bunara nije jednostavan posao. Zahtjeva znanje, stručnost i spretnost, kao i adekvatnu opremu.
Asanacija bunara podrazumijeva spuštanje u bunar, a posljednjih dana taj zadatak obavlja Zlatko Borovec, volonter Gradskog društva Crvenog križa Slatina.

„Nije me strah spuštanja u bunar. To nekome tko gleda sa strane možda izgleda malo strašno, ali ja sam se već navikao. Radim s ljudima koji znaju što rade i imam u njih povjerenja. Svi smo prošli edukaciju, poštujemo sigurnosne standarde i znamo što nam je činiti“, kaže Borovec.
U bunar se spušta odjeven u posebno odijelo i sa zaštitnom kacigom na glavi, a ručna svjetiljka pomaže mu da bolje vidi stanje bunara iz unutra.

„Spuštanje je postupno i čistimo od vrha prema dnu. Najprije očistimo stjenke i onda se spuštamo na dno. Čistimo mulj, vadimo različite predmete, a kidamo i travu koja naraste. Važno je da očistimo dno i da ono bude čisto. U bunarima se može naći doista svašta – kante, željezo, boce, igračke, gume, kablovi i kamenje“, pojašnjava Borovec.

Za ljude kojima su bunari izvor vode za podmirenje osnovnih potreba, timovi Crvenoga križa za asanaciju bunara pravi su heroji. „Ja ne znam što bi mi bez njih. Već sam star i ne mogu ja čistiti bunar, a nemam ni opremu. Ljudi možda ne razumiju koliko su nama važni bunari, ali probajte si zamisliti da nemate vodu za piti ili oprati zube i kosu… To su normalne stvari i zato kad mi dečki dođu i očiste bunar, ja sam najsretniji na svijetu“, zadovoljno kaže 83-godišnji Stojan Borojević iz Velikog Gradca koji sada opet ima pitku vodu.

Program asanacije bunara u Republici Hrvatskoj koji provodi Hrvatski Crveni križ financiran je sredstvima Ministarstva zdravstva.

Izvor: https://www.hck.hr/